HAMDI URUKAYA - Kurdski pastir koji je postao milioner i sada ima želju da redefiniše zašto su potrebna preduzeća
Hamdi Ulukaya je otišao u Ameriku i pokrenuo proizvodnju sira i jogurta bez ijednog dolara. Vlasnika brenda Chobani nazivaju i kraljem jogurta, a njegov biznis je vredan više milijardi dolara. Nedavno je počeo da promoviše svoju novu paradigmu koja kaže da ciljevi ne treba da budu ostvarenje profita i povećanje vrednosti akcija, jer su oni samo sredstvo za srećno društvo. Za njega ovo nije prazna priča, jer svaka njegova akcija govori o tome.
U svom Priručniku za antivlasnike piše: „Nemoj raditi na povećanju profita i na vrednosti akcija, to su gluposti, već radi na blagostanju zaposlenih u širem smislu.“
Kada nešto ovako čujemo od milijardera, lako možemo posmisliti da je ovo neka prevara koju osoba izgovara radi promocije, dobrog marketinga i širenja brenda. Možda jeste, ali život Hamdi Ulukaye svedoči sasvim drugo. Njegove izjave, a naročito dela, i dugogodišnje filantropske aktivnosti govore da kralj jogurta ozbiljno misli to što govori.
Izvor slike: Index.hu
Malo je takvih američkih milijardera koji ne znaju gde i kada su rođeni. Hamdi Ulukaya je takav čovek. Rođen je 1972. godine i on slavi svoj rođendan negde u oktobru mesecu, jer porodica 48-godišnjeg milijardera stvarno nije zabeležila datum njegovog rođenja. Njegovi roditelji su živeli polunomadski život, uzgajali su životinje i pravili sir i jogurt. Kada se Hamdi rodio, njegova porodica se nalazila negde na istoku Turske u blizini hidroelektrane na Eufratu, gde su odveli stoku na ispašu. Biznismen se ovako priseća detinjstva: „Nismo imali mnogo stvari, ali smo imali Mesec i zvezde i bili smo zajedno kao porodica.”
Hamdi ni kasnije nije zaboravio mirise planina, uzgoj stoke i preradu mleka, iako ga je život odvojio od ovih uspomena na jedno vreme. S obzirom da je bio dobar učenik, uspeo je da se upiše na univerzitet u Ankari. Studirao je politologiju, a kasnije je na osnovu razmene studenata stigao u SAD da bi usavršio engleski jezik. Imao je mnogo primedbi u vezi situacije sa Kurdima u Turskoj, pa je od statusa studenta u Americi prešao u status emigranta. Hamdi Ulukaya je na kraju ostao u New Yorku. Brzo je započeo svoj biznis i pokušao je da importuje iz svoje domovine sir pod nazivom Eufrat, koji je sličan feta siru. Taj njegov preduzetnički poduhvat nije bio uspešan.
Preduzeće koje „umire“
Negde u to vreme pročitao je jedan oglas koji se odnosio na prodaju malog preduzeća, sa tradicijom dugom 85 godina, koje je pripadalo koncernu za proizvodnju hrane „Kraft Food“. Mala proizvodnja jogurta je bila pred zatvaranjem.
Ulukaya se priseća kako je najpre bacio oglas u kantu za smeće, a zatim je potražio zgužvani papir i nazvao broj. Nakon toga je posetio preduzeće. Ušao je u proizvodni pogon i video je kako su 55 zaposlenih, koji su bili već treća generacija radnika ovog preduzeća, pognute glave započeli razmontiranje opreme. Bilo ih je sramota što je fabrika, u kojoj su radili i njihovi dedovi, otišla pod stečaj.
„Imao sam osećaj da se ovo preduzeće nije odreklo samo proizvodnje jogurta, nego se odreklo i ljudi. Bila je to srceparajuća slika“ – priseća se Ulukaya.
Bio je ljut što je direktor ove fabrike, daleko u nekom gradu listajući svoju svesku na kvadrate, doneo odluku, a da nije došao lično da primi potencijalnog kupca. Nazvao je svog advokata Marija i rekao mu da bi on želeo da kupi ovu fabriku.
Izvor slike: tent.org
Advokat je video samo 3 „sitne” prepreke i predočio mu je:
- ne razumeš se u proizvodnju jogurta
- ako nije uspelo najefikasnijem preduzeću na svetu, ko si ti da bi u tome uspeo
- nemaš nijedan dolar, na primer, meni duguješ 6 mesečnih rata za moje usluge.
Mladi preduzetnik zaista nije imao mnogo novca niti zavšenu bilo kakvu školu iz preuzetništva. Nikada nije radio kao zaposleni u nekom preduzeću, nije vodio nijedno odeljenje, a kamoli preduzeće srednje veličine. Nije se predao, odlučio je da nazove jednu instituciju koja se bavila mogućnostima finansiranja razvoja malih preduzeća i uz njihovu podršku je započeo svoj biznis.
Izvor slike: magicvalley.com
Više puta je ispričao da je zadržao stare radnike, a kasnije je pozvao i one koji su bili nedavno otpušteni. Svi su se radovali novim mogućnostima, ali su odmah pitali: „U redu je što se preduzeće neće zatvoriti, ali šta treba da radimo da budemo uspešni?“
„Sada ćemo otići u farbaru, kupiti farbu i okrečićemo fasadu jer je mnogo dotrajala”- rekao je preduzetnik.
„U redu, ali se nadamo da od ovoga imaš i bolje ideje, od čega i kako ćemo pokrenuti biznis?” - uputili su sledeće pitanje.
„Imam hiljadu ideja, ali bih zajedno sa vama želeo da ih realizujem” – odgovorio je Ulukaya, jer je ovo ipak bolje zvučalo nego da je rekao da nema pojma.
Nakon toga se zajedničko krečenje pokazalo kao sjajna ideja. Vlasnik se pridružio zaposlenima, upoznali su se i počeli su verovati jedni drugima.
Izvor slike: Index.hu
„Kralj Jogurta“
Nakon dobrog starta vlasnik je stvarno imao ideje, jer se preduzeće brzo razvijalo. Ulukaya je odmah dao naziv preduzeću i proizvodima na osnovu uspomena iz detinjstva. Iz turske reči koja označava pastira nastao je naziv „Chobani“, koji je postao simbol zdravih, turskih i grčkih prirodnih jogurta. Brzo su zauzeli poziciju na tržištu.
Nabavio je jedan veliki kamion i degustatori fabrike su išli od mesta do mesta, posećivali razne manifestacije i nudili ljudima da okuse jogurt besplatano.
Izvor slike: prnewswire.com
Agresivna sales kampanja je bila uspešna i od tog momenta je preduzeće svake godine udvostručavalo svoje prihode. Kada su započeli proizvodnju, grčki jogurti su zauzimali 1% američkog tržišta. Danas se taj procenat povećao na 50%, a preduzeće Ulukaya učestvuje u najvećem procentu.
Posle izvesnog vremena Chobani je počeo da se širi i globalno. Pokrenuli su novi proizvodni pogon u Idahou. Ovaj region je bio toliko „depresivan”, da je otvaranje novog pogona smanjilo nezaposlenost za 4%. Šireći se ušli su na australijsko i na azijsko tržište, a vrednost preduzeća je porasla na više miliona dolara.
Ovo bi se moglo nazvati jednostavnim poslovnim uspehom, ali ni u SAD-u, gde su mogućnosti neograničene, ovo nije svakodnevna poslovna priča da neko poveća svoj kapital sa jednostavnim proizvodom od nule na dve milijarde dolara. Međutim, priča Hamdi Ulukaye nije interesantna zbog ovog podatka.
Izvor slike: Index.hu
Filantrop
Hamdijeve aktivnosti su interesantne zbog društveno odgovornih akcija:
- Kao prvo, navikao je Amerikance, koji su poznati po nezdravoj ishrani punoj veštačkih aroma i šećera, da konzumiraju prirodne namirnice mlečnih proizvoda.
- Zatim, kada je preduzeće slavilo 10 jubilej svog poslovanja, pozvao je svakog Amerikanca na jedan jogurt.
- Podelio je svojim zaposlenima akcije preduzeća, tako da su radnici ovog preduzeća, koji su nekada radili fizičke poslove, postali milijarderi.
- Osnovao je Fondaciju Šator (Tent Foundationt) koja pomaže migrante. Ovoj fondaciji su se priključila i najveća američka preduzeća. Fondacija pomaže migrante u 38 zemalja.
- I sama fabrika Chobani zapošljava migrante koji su tek stigli u Ameriku. Vlasnik kaže da su njegovi zaposleni vrlo disciplinovani. Možda ne pričaju engleski, ali je rekao da to nije problem, pošto ni on ne govori najbolje taj jezik.
- I na kraju, Ulukaya je prošle godine na TED-u promovisao antiCEO priručnik, u kojem je izneo svoj stav, kako po njemu treba da izgleda dobar menadžer i kakav ne treba da bude.
Izvor slike: Linkedin
Ako pojedinačno posmatramo ove akcije mogli bismo reći da iza njih postoji hladan poslovni proračun. Svaki američki građanin je trebao da se registruje da bi dobio jedan kupon za jogurt (koji je mogao da zameni u najbližoj prodavnici ili je mogao zatražiti besplatan proizvod kod sledeće narudžbe na Amazonu). On je na izuzetan način izgradio svoju bazu podataka i promovisao svoj proizvod u celoj zemlji.
Ulukaya vodi svoje preduzeće sa neverovatnim entuzijazmom. U Idahou isplaćuje svojim zaposlenima dvostruku platu od uobičajene. Oni koji su osnovali porodicu dobijaju mnogo duži godišnji odmor, a ako čekaju podmladak prisustvuju raznim edukacijama i uče engleski jezik.
„Kada sam podelio akcije preduzeća, nisam to uradio zato da bih imao dobar PR ili da dam samo poklon. Učinio sam to, kao jedinu mogućnost da im uzvratim kada su već toliko puno i dobro radili u ovoj zajednici”- rekao je vlasnik.
Izvor slike: businessinsider.com
Biznis je dobro sredstvo.
„Ja preferiram ljude u odnosu na profit, ali u isto vreme je poslovni uspeh najefikasnije sredstvo da promenimo svet. Ne treba da čekamo na vladu, mi možemo najviše učiniti“ – rekao je Ulukaya.
Nažalost, njegova uspešna priča ima i slabih tačaka.
Vođeni su protiv njega sudski postupci, višemilionske dolarske vrednosti, zbog navodnog razboljevanja zbog konzumiranja njegovog jogurta. Postavljalo se pitanje - da li uopšte može da se koristiti naziv grčki jogurt? I zaista je bilo primera da su na nekim mestima počeli da koriste naziv „Greek-style”. Kada se razveo od svoje prve žene, ona je dobila na sudu značajan deo njegovog preduzeća.
Međutim, lični bred ovog preduzetnika bio je mnogo pozitiviniji od ovih negativnih momenata.
Fondacija Šator
Dobio je mnoštvo priznanja, bio je proglašen za predzetnika godine, jedan američki magazin ga je nazvao najuticajnijim preduzetnikom decenije. Najpoznatiji njegov poduhvat je svakako Fondacija Šator koju i danas vodi. Uključio je u rad ove Fondacije i kompanije kao što su: Microsoft, IMB, Mastercard, Citi, Deloitte, Sap, Unilever i Ikea.
Nije zaboravio svoje korene u Turskoj. Prvo je pomagao samo sirijske migrante koji su došli u Tursku, ali je ovaj projekat postao toliko važan da se danas sprovodi u čak 38 zemalja.
AntiCEO smatra da su profit, berza i vrednosti akcija loši parametri poslovanja. Kako on kaže, potreban je novi priručnik.
„Kada vidiš da su zaposleni ili lokalna zajednica zahvalni preduzeću, tada ćeš razumeti da je to nešto sasvim drugo od onoga kada se investicioni fond raduje jer je sa tobom ostvario profit. Razlikuju se akcionarska vrednost i prava vrednost“ - rekao je Ulukaya.
Utopistički, socijalistički ili irealno? Možda, ali je dobro da postoji i ovakav model i Ulukaya stvarno vredi poslušati. Ne verujem da bi iko zažalio što je odslušao tih 17 minuta, koliko traje njegovo izlaganje na prošlogodišnjem TED-u u Vankuveru.
Prevedeno na osnovu originalnog teksta:
https://index.hu/gazdasag/2020/03/28/a_kurd_pasztorfiu_aki_dollarmilliardos_lett_es_most_ujrairta_hogy_miert_is_kellenek_cegek/